O navodima prof. Sabine Silajdžić i izgradnji “kulta ličnosti Alije Izetbegovića”

Januar 2024. godine

Povodom napisa profesorice Sabine Silajdžić objavljenih na njenom Facebook računu 12. januara 2024. godine, a koji obiluju neistinama, vankontekstnim i paušalnim tvrdnjama, i koje su uzrokovale zabrinutost i nevjericu širom Bosne i Hercegovine i dijapospore, ali i oduševljenje ekstremističkih i separatističkih snaga u bosanskohercegovačkom entitetu Republika srpska, Fondacija „Alija Izetbegović“ želi iznijeti svoj stav.

Imajući u vidu da su gđi Silajdžić tokom prethodnih dana replicirali mnogi stručnjaci iz oblasti ustavnog i međunarodnog prava, istraživanja zločina protiv čovječnosti i genocida, sudionici procesa u periodu raspada SFR Jugoslavije, dakle osobe koje mnogo bolje poznaju materiju o kojoj je riječ i od gđe Silajdžić i od Fondacije, osvrnućemo se samo na njene navode o „ondašnjim pro-bosanskim snagama“, kao i tvrdnju o „kultu ličnosti Alije Izetbegovića“.

Kult ličnosti gradili su Tito, Mao, Staljin, Franco, Hitler i za njegovu izgradnju potreban je totalitarni sistem bez slobode misli, riječi i djela, lijeve ili desne ideologije. Čak i da je neko htio, nije mogao niti početi izgradnju kulta ličnosti Alije Izetbegovića jer je sam Izetbegović gradio i njegovao demokratski sistem ljudskih prava i sloboda, čak i za vrijeme agresije i genocida nad Bošnjacima. Prema tome, i Fondacija „Alija Izetbegović“ se protivi bilo kakvom djelovanju u pravcu izgradnje kulta ličnosti, ali to ne znači da trebamo zaboraviti naše prvake, naše istaknute ličnosti, da ne trebamo govoriti o njihovim životima, riječima, i pisanim i izgovorenim, o njihovoj borbi i vrijednostima za koje su se zalagali. U suprotnom, o njima će neistine govoriti i pisati zlonamjerni pojedinci iz različitih centara moći. Da li trebamo dopustiti da oni formiraju naš diskurs i da oni pišu našu historiju? Jer, posljedica takvog pristupa su upravo slučajevi poput profesorice Silajdžić, u čijem autorskom tekstu se itekako prepoznaje logička matrica rušitelja Bosne i Hercegovine, secesionista i snaga koje žele izjednačiti agresora i branioca, zločinca i žrtvu.

Sasvim je jasno da Silajdžić nije dovoljno upoznata sa vrijednostima za koje se zalagao Alija Izetbegović, sa teškim pregovorima koje je vodio, sa pritiscima međunarodne zajednice koje je podnosio, sa njegovim iskrenim naporima da očuva integritet Bosne i Hercegovine kao domovine svih njenih naroda i građana, da spriječi rat, a kada je do rata došlo, da osigura mir. Zar se nije Alija Izetbegović zalagao za spašavanje i rekonstrukciju Jugoslavije, zar nije rekao da rat razara samo biće Bosne, zar nije ustvrdio: „Ako hoćemo Bosnu i Hercegovinu, onda ne smijemo previše potcrtavati nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. Trebamo pokušati da budemo ako je moguće Bosanci ubuduće što više, ne zaboravljajući naravno nikada ono šta smo, ne zaboravljajući svoje tradicije“?

Svjesni smo da stanovnike Bosne i Hercegovine veoma opterećuju stalne međunacionalne tenzije koje podižu određeni političari i voljeli bismo kada bismo svi više težili da pronađemo ono ljudsko u nama koje nas povezuje kao Božija bića. Nažalost, tako svijet ne funkcioniše. Ali neprihvatljivo je biti general nakon bitke, pa ustvrditi da su se pro-bosanske snage trebale povući pred silama koje su zagovarale i provodile etničko čišćenje i genocid, i još prije ili u samom jeku rata 1993. prihvatiti prijedlog „mirovnog rješenja o podjeli BiH“, kako navodi Silajdžić.

FONDACIJA “ALIJA IZETBEGOVIĆ”