Pismo bivšeg američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini, Victora Jackovicha, Aliji Izetbegoviću
United States Department of State
Washington, D.C. 20520
5. marta 1999.
Njegova Ekselencija Alija Izetbegović
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine
Gospodine Predsjedniče!
Prilikom pregledavanja jednog starog teksta iz stenopisa od tvojega sudskog procesa 1984.-e godine u Sarajevu, još jednom sam se uvjerio da sam zaista imao veliku sreću u svom životu što sam se upoznao s tobom i sarađivao s tobom za vrijeme rata u BiH.
Principi koji si tada tokom jednog procesa tako elokventno zastupao su istovjetni sa onima koje si uvijek zastupao pa i koje zastupaš danas. Ostao si njima vjeran. Amerikancima, po mom mišljenju, bi trebali sve to prevesti pa proučiti kada bi htjeli bolje razumjeti tebe i tvoju misiju.
Potkraj prošle godine sam bio počašćen što sam bio pozvan kao gost na svečanu večeru, priređenu za „stare prijatelje BiH“. Domaćini, mada se sve to odvijalo usred Washingtona, su bili Haris Silajdžić i tvoj vrlo aktivan i talentiran ambasador ovdje Sven Alkalaj. Kad je došlo na meni red da progovorim, među ostalom zahvalio sam „Aliji Izetbegoviću i Harisu Silajdžiću što su branili principe međunarodne zajednice, principe Evrope pa i principe Sjedinjenih Američkih Država“.
Nešto poslije toga, jedna me novinarka pokušavala ubijediti da je sigurno bilo meni vrlo teško u BiH za vrijeme rata. Nekako automatski sam odgovorio da meni lično nije bilo toliko teško kako se možda pretpostavlja, pa sam odmah objasnio i to kako za vrijeme rata mi se činilo sve jasnije, a kako sada nije mi baš sve jasno … kako za vrijeme rata znali smo tko je tko, s kim smo i s kime idemo naprijed … dokle sada nismo sigurni.
Gospodine Predsjedniče! Zahvaljujem se na pažnji koju si pridao mojoj supruzi, Debori, dok je ona bila u Sarajevu za vrijeme jesenskih izbora. Ispričala mi je kad se vratila kako si rekao za mene da sam ti „prijatelj“. To mi je ogromna čast. Bila joj je čast da se upozna s tobom, da se slika s tobom i još više što je mogla tebe intervjuisati za američku televiziju. To je bila velika čast za nju i velika pomoć za njene TV programe. Istinski se zahvaljujem.
Znam da sam se par puta već bio javio da bi možda došao poslije njene posjete. Međutim, na žalost, nije se to ostvarilo. Nadam se da me razumiješ i da mi za to ne zamjeriš. Nadam se da ću moći doći uskoro. Obavijesti ću te blagovremeno unaprijed.
Gospodine Predsjedniče! Mi jesmo prijatelji, i to odavno. Smatram da smo stvorili naše prijateljstvo u izuzetno izazovnim prilikama u neobičnom periodu kroz rađanje države i kroz odbranu naroda. Molim te da razumiješ da uvijek možeš na me računati i ubuduće kadgod i gdjegod bude trebalo.
Želim tebi i tvojima i našim zajedničkim prijateljima sve najbolje!
Bosne će biti!
Victor Jackovich
