Plenarna izlaganja. Naglašena uključenost predsjednika Clintona u sve što se događa na pregovorima.

Sastanci sa Franjom Tuđmanom i članovima hrvatske delegacije. Pitanja uspostavljanja Federacije.

Sastanci sa delegacijama Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Rusije. Prvi sastanak sa Slobodanom Miloševićem.

Sastanak sa Richardom Holbrookeom i savjetnicima – pitanja sastava Predsjedništva, načinima izbora članova Predsjedništva i vlade. Kasni večernji sastanak sa predstavnicima hrvatskog pregovaračkog tima.

Posjeta Elizabeth Rehn iz UN-a i Christine Wallich iz Svjetske banke. Sastanak sa hrvatskim pregovaračima. Trosatni sastanak sa Miloševićem i Bulatovićem.

Sastanak o organiziranju zajedničke komande vojnih snaga Federacije. Pitanja saradnje sa MMF-om, carine i raspodjele, odbrane. Dvosatni sastanak sa Miloševićem i Bulatovićem. Večera sa Holbrookeom i šefovima pregovaračkih timova. Potvrđena spremnost Amerike i saveznika da pošalju vojne snage za implementaciju Sporazuma.

Razmatranje balansa naoružanja u regiji. Srbi traže podjelu Sarajeva, Izetbegović i Holbrooke to kategorički odbijaju. Izetbegović traži da se uloga snaga za primjenu sporazuma dogovori u Dejtonu. Amerikanci podržavaju prijedlog bosanske strane da izbori za državnu skupštinu i Predsjedništvo budu direktni. Izetbegović predlaže više od tri člana Predsjedništva – da ne budu predstavnici samo tri naroda. Sastanak sa Zubakom, zatim sa Francuskom, pa sa Miloševićem.

Na stolu su najteža pitanja. Izetbegović predlaže da plan Kontakt-grupe bude osnova za razgovore i da se vrate Žepa i Srebrenica. I Izetbegović i Milošević izražavaju značaj što ranijih izbora. Milošević predlaže da u Predsjedništvu Federacija ima dva člana, a RS jednog. Holbrooke ponovo naglašava da Sarajevo ne može biti podijeljen grad i predlaže da bude specijalni distrikt. Izetbegović insistira da Goražde mora imati teritorijalnu vezu sa ostatkom Federacije. Krajišnik predlaže da se za Zenicu napravi bajpas u Ilijašu. Predložen novi prijedlog „Sporazuma o oživotvorenju Federacije u BiH“.

Održano šest sastanaka. Razgovori o misiji stranih trupa u BiH, rasprava o mapama – Izetbegović insistira o rješavanju pitanja Brčkog, Sarajeva, Goražda, pitanja Ustava, izbora i uloge OSCE-a. Miloševiću se ne sviđa ideja o dvodomnom parlamentu. Izetbegović ukazuje da ustav RS-a nije u skladu sa demokratskim principima i traži rok za usklađivanje sa Ustavom BiH. Srpski prijedlog mape ocijenjen neprihvatljivim. BiH delegacija predlaže da svaki glasač može glasati za bilo koga sa liste za Predsjedništvo.

Pregovori o Federaciji – koncesije Hrvatima – Izetbegović insistira da se imenovanja vlada odvijaju paralelno sa prestankom postojanja tzv. Herceg-Bosne. Državni sekretar SAD-a Christopher naglašava neohodnost jasnih mirovnih odredbi, jer jedino tako postoji šansa da Kongres odobri slanje trupa SAD-a u sastavu IFOR-a. Holbrooke insistira da se više razgovara sa predstavnicima EU, da bi i njihove snage učestvovale u implementaciji mirovnog sporazuma. Haris Silajdžić traži da se u anekse uključi obaveza međunarodne pomoći za obnovu zemlje. Održana ceremonija potpisivanja Sporazuma o Federaciji. Zbog ranijih pretenzija hrvatskog predsjednika Tuđmana na teritorij BiH, Izetbegović skeptičan prema realizaciji Sporazuma – još uvijek su postojale dvije vojske, dva platna prometa, dvojni nastavni planovi, dvojne pošte…i podijeljeni Mostar.

Rasprava oko mapa. Izetbegović odbija zahtjev Srba da se koridor oko Brčkog proširi, jer to nije predvidio ni plan Kontakt-grupe; Holbrooke smatra da NATO snage nisu spremne da ih sa tog područja sklone – ostaje prijedlog da tu bude „privremena linija razdvajanja“. Silajdžić napominje da su Miloševiću olabavljene sankcije samo zato što je prihvatio plan Kontakt-grupe. Sastanci BH i stranih eksperata sa Robertom Owenom – tema: učestvovanje Srba iz RS-a u organima BiH.

Komšić, Lazović i Izetbegović na sastanku sa Schwarzom-Schillingom iz EU u vezi Federacije. On insistira da jaka Federacija, privlačna za međunarodni kapital, može biti faktor reintegracije RS-a u BiH i navodi primjer Njemačke. Naglasio važnost neometanog prava povratka posjeda zakonitim vlasnicima. Holbrooke opet donosi potpuno neprihvatljivu mapu koju su predložili Srbi. Uručuje i prijedlog dokumenta „Elementi dogovorenih principa za Sarajevo“ koji je izradio Robert Owen. Kasni noćni sastanak cijele delegacije sa pravnim ekspertima o ustavnim pitanjima.

Delegacija iz britanskog ministarstva vanjskih poslova, predvođena gđom Paulinom Neville-Jones vrši pritisak na bosansku delegaciju da postigne sporazum i prijeti povlačenjem snaga UN-a iz Bosne. Izetbegović pritisak smatra neprihvaljivim i traži od stranih vlada da brane prijedlog Kontakt-grupe koji su sami ponudili – britanska strana ne krije da zna da Srbi traže širi koridor kod Brčkog zbog mogućeg budućeg ocjepljenja. Izetbegović insistira da Velika Britanija ne bi trebala podržavati separatizam i traži da ne dozvoli da „srpska strana bude nagrađena za počinjeni genocid.“ Izetbegović upozorava da svijet ne zna pod kakvim je pritiskom bosanska delegacija od strane SAD-a i Velike Britanije i da će se obratiti javnosti ako se nastavi. Nastavak sastanka sa Schillingom u vezi finansijskih pitanja Federacije – Silajdžić smatra da se Federacija ne može pojaviti kao međunarodni subjekt, jer je to nadležnost centralne vlade. Sastanak sa njemačkom delegacijom oko Sarajeva i popune kadrova do izbora. Izetbegović predlaže da vlada bude vlada eksperata. Sastanak sa Carlom Bildtom i predstavnicima ministarstava vanjskih poslova Velike Britanije, Njemačke i Francuske o sigurnosti Sarajeva nakon odlaska IFOR-a. John Shattuck, pomoćnik državnog sekretara USA za ljudska prava vratio se iz BIH i obavijestio o velikom broju nestalih osoba i koncentracionim logorima – obećao pomoć u razmjeni 17 zarobljenih radnika Merhameta. Holbrooke dolazi tri puta, svaki put donoseći novi prijedlog mapa.

Razgovor sa državnim sekretarom Christopherom i Holbrookeom. Izetbegović spominje pritiske oko mapa i insistira da postoji crta ispod koje se neće ići. Zubak ukazuje na to da Srbi traže širi koridor oko Brčkog jer računaju na podjelu, a to je neprihvatljivo. Razgovarano i o vraćanju Srebrenice, Žepe, Foče, dijela Drine…Srbi definitivno odbijaju predati Doboj. Američka strana prezentira srpski prijedlog za Sarajevo koji je potpuno neprihvatljiv jer podrazumijeva podjelu grada – dogovoreno da bosanska delegacija da svoje prijedloge. Christopher se obraća Izetbegoviću ističući da SAD želi pomoći i da postoji šansa da se uspostavi jedinstvena država, da se završi rat i dobiju fondovi za rekonstrukciju i da se treba gledati cjelina rješenja, a ne detalji, napominjući da će neki ljudi u Americi, ako se ne postigne sporazum, dići ruke. Nastavljaju se sastanci sa predstavnicima EU, a zatim sa Miloševićem i Bulatovićem.

Stvari ne idu naprijed, a pritisci dolaze sa svih strana, zovu Chirac, premijer Major, predsjednik Demirel – svi govore da je ovo posljednji „voz za mir“. Razgovori o prijedlogu oslobađanja svih zarobljenih civila na osnovu rezolucije Vijeća sigurnosti 1019. Srbi i Hrvati traže da izbjeglice i raseljena lica glasaju u mjestima u kojima se zateknu, što bosanska strana energično odbija jer se tako želi učvrstiti demografska slika BiH nastala ratom. Nastavak sastanaka sa predstavnicima EU. Šaćirbegović sve manje optimista – tvrdi da postoje indikacije o namjeri podjele zemlje. NATO spreman uputiti snage nakon potpisivanja sporazuma, ali potrebno dobiti odorenje Kongresa za snage SAD-a. Potpisan Sporazum o ustanovljenju Vijeća za saradnju između R Hrvatske i RBiH i Federacije. Nastavak razgovora sa Holbrookeom o mapama.

Sastanak sa Bildtom i tri politička direktora Njemačke, Francuske i Velike Britanije. Srpska propaganda u BiH, na čelu sa Karadžićem, poručuje bosanskim Srbima da ne prihvate plan. Savjetnik Clintona naglašava stav američke administracije da je vrijeme da dođe do dogovora i da se neriješena pitanja mogu rješavati u Parizu. Milošević prihvata koridor za Goražde, ali širok samo 3 km i spreman je vratiti Grbavicu ako Srbima pripadnu dijelovi na sjeveroistočnoj strani Sarajeva. Silajdžić ukazuje na problem Sandžaka i da tamo nema promatračke misije OSCE-a te zahtijeva da evropski partneri o tome započnu raspravu. Milošević se složio sa prisustvom NATO-a.

Sastanak sa Williamom Perryem, ministrom odbrane SAD-a i Holbrookeom. Perry tvrdi da je Amerika spremna angažirati snage, ali uz dogovor sa Rusijom. Milošević pristaje na koridor za Goražde širok približno 8 km. Rusi pristaju svoje snage u sastavu IFOR-a staviti pod komandu Amerikanaca. Usvojen zahtjev bosanske delegacije da se snage IFOR-a rasporede po cijeloj BiH. Izetbegović insistira da se srpske snage moraju povući ne samo iz Sarajeva, već i sa okolnih brda da bi se osigurala sigurnost građana. Nejasno da li će IFOR reagovati u slučaju napada na civile. Holbrooke tvrdi da Kongres traži da predstavnici vojske RS-a stave potpis na aneks 1 (vojni aneks). Sastanak sa Bildtom i tri politička direktora evropskih zemalja – diskusija o izborima i da li će ih OSCE samo nadgledati ili i organizovati. Zubak govori o potrebi rješenja pitanja Centralne banke i zajedničkog monetarnog sistema. Večernji sastanak sa Christopherom i Holbrookeom u vezi mapa.

Dolazi upozorenje da se sporazum treba postići do kraja toga dana. Holbrooke prezentira sve moguće koristi za BiH koje će proisteći iz Mirovnog sporazuma. Milošević traži koridor od 15 km kod Brčkog, Izetbegović insistira da se Brčko riješi u skladu sa planom Kontakt-grupe. Holbrooke odgovara da bosanska strana ne može dobiti Brčko i da nepopustljivost znači povratak na bojno polje. Tokom sastanka sa Davidom Liptonom iz Svjetske banke dogovoreno uspostavljanje jedinstvene finansijske ustanove i monete. Sastanak sa predstavnicima EU. Tokom sastanka sa Christopherom, Izetbegović traži izjavu o budućoj finansijskoj podršci i da se razjasni način glasanja izbjeglica i raseljenih lica i ističe da je nezadovoljan prijedlozima za Goražde. Dolazi do iznenadnog obrta – Milošević odlučuje predati Sarajevo. Milošević je Holbrookeu rekao da je Izetbegović zaradio Sarajevo jer ga nije napuštao.

Kritični dan. Rani sastanak bosanske delegacije sa Owenom i njegovim timom pravnih eksperata oko spornih pitanja iz Ustava. Na Zubakovo traženje, dogovoren dvodomni Parlament i procedura imenovanja ministara i odobrenja od Parlamenta. Sastanak sa Christopherom i Menziesom koji ukazuju na značaj dotad postignutih dogovora i insistiraju da bosanska delegacija popusti i da se postigne sporazum. Izetbegović ukazuje na problem Brčkog i da bi se spasili pregovori, predlaže da se pitanje Brčkog odloži i povjeri komisiji na rješavanje u naredna dva mjeseca. Silajdžić je od rane večeri u pregovorima sa Miloševićem i američkom delegacijom. Neprospavana noć. U rano jutro dolazi poziv Izetbegoviću da proslavi postizanje sporazuma. Kada je na karti vidio da je Brčko ostalo Srbima, rekao je da ne može prihvatiti sporazum i slavlje je prekinuto.

Posljednji dan pregovora. Čitav dan smjenjuju se sastanci, apeli, pozivi, pritisci, obećanja…Pred kraj dana ostalo je neriješeno Brčko i 1,5 % teritorije koju bi, prema mapama i odnosima trebalo vratiti Srbima. Christopher kasno navečer posjećuje Izetbegovića sa pitanjem da li je bosanska delegacija spremna popustiti u ove dvije stavke. Nakon konsultacija, Izetbegović ga obavještava da su spremni vratiti 1 % teritorije, ali da Brčko ne daju. Dolazi John Kornblum sa pismom u kojem stoji da pored svih napora, pregovori o miru nisu uspjeli. Bosanska delegacija sprema se za povratak u BiH. U noći se dešava obrt – Milošević prihvata arbitražu za Brčko.