Nanić Faris, diplomirani građevinski inženjer, pisac, publicist i političar (Zagreb, 12. VII. 1964). U Zagrebu maturirao na Matematičko-informatičkom obrazovnom centru 1983. te diplomirao na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1990. Od 1992. do 1997. bio je direktor i glavni urednik nezavisne novinske agencije Sebil press u Zagrebu, a 1996–2001. šef Službe za odnose s javnošću Ministarstva odbrane Federacije BiH i šef kabineta Predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića te konzultant Savjeta za vanjsku politiku Stranke demokratske akcije BiH u Sarajevu. Radio kao voditelj gradilišta u Gortan – niskogradnji 1991-1992. Osnovao privatnu projektantsku tvrtku Nova international i bio njezinim direktorom do 1996.

Od 2001. do 2007. radio kao projekt-menadžer i direktor Tehničke jedinice za izgradnju u Hrvatskim autocestama, na izgradnji mreže autocesta (Bregana–Zagreb, Zagreb–Goričan, Bosiljevo–Sveti Rok), a zatim je projekt-menadžer u Viaduktu iz Zagreba. Osnovao Viaduktove tvrtke u Abu Dhabiju (Ujedinjeni Arapski Emirati, 2007, gdje je bio generalni direktor) i u Sarajevu (2010), gdje je bio generalni direktor i projekt-menadžer na izgradnji autoceste na koridoru 5c. Tokom 2017. bio je v.d.direktora za inozemne radove u Viaduktu. Od 2018. do 2020. bio je projekt menadžer tvrtke Ing-grad iz Zagreba na izgradnji Studentskog doma u Dubrovniku.

Od 2020. do 2022. bio je na dužnosti savjetnika direktora Autocesta Federacije BiH. Trenutno je Glavni projekt menadžer u tvrtci Nova international iz Zagreba. 

Novinarskim i publicističkim radom bavi se od 1988. Autor je mnogobrojnih tekstova u domaćim i stranim periodicima (Studentski list, Azur Journal, Muslimanski glas, Ljiljan, Behar, Stav, The New Federalist, Neue Solidarität, Acque e terre, Jewish Chronicle, Polet, Takvim, Al Shahida), te knjiga: zbirki političkih i društvenih eseja Tjeskoba vremena (1999) i Zapisano ostaje (2006), putopisne proze Na istoku zapada (2002) i životopisa Alije Izetbegovića Alija Izetbegović – kratka biografija (2018). Bio je osnivač i dugogodišnji član redakcije časopisa Behar u Zagrebu, gdje je objavljivao kolumnu Zoon Politikon, te urednik njegova Ekonomskog podliska. Godine 2003. pokrenuo je Preporodov journal (bio mu glavni urednik do 2007). Urednik je i triju knjiga u izdanju Preporoda i triju knjiga Odabranih djela Alije Izetbegovića u izdanju Muzeja “Alija Izetbegović” (2020) te knjiga “Robije Alije Izetbegovića” u izdanju Fondacije “Alija Izetbegović” (2021) i “Alija Izetbegović u vanjskoj politici Bosne i Hercegovine 1990-2003.”, u izdanju Udruženja za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu. Od 2015. stalni je saradnik i kolumnist sarajevskoga sedmičnika Stav.

Bio je član Glavnog odbora Kulturnoga društva Bošnjaka Hrvatske Preporod 1995–2014. te potpredsjednik Preporoda 2010–14. Od 1998. do 2002. bio potpredsjednik i vršitelj dužnosti predsjednika Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Zagreb. Bio je član Komisije za dijasporu i vanjske odnose Sabora Islamske zajednice Bosne i Hercegovine 2014-2018.

Politički je aktivan od 1990. i jedan je od 40 osnivača Stranke demokratske akcije. U periodu 1992–2001. politički je tajnik Stranke demokratske akcije Hrvatske i njezin kandidat na izborima u Hrvatskoj. Od 2018. član je Senata Stranke demokratske akcije u Sarajevu. Osnivač je udruženja International Parliamentarians Against Genocide in Bosnia 1993. i član njegova Međunarodnog sekretarijata do 1996. Bio član predsjedništva Hrvatskoga društva prijateljstva s Bosnom i Hercegovinom 1995–2000. Predsjedao je Nadzornim odborom Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskoga rata RH 2001–2004.