Prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović umirovljeni je redovni profesor na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Rodio se u Stocu 4. februara 1945. godine. Studirao je i 1968. diplomirao na grupi Južnoslavenski jezici i komparativna književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1982. odbranio magistarsku radnju Književno djelo Hamida Dizdara, a 1986. doktorsku disertaciju Pripovjedna proza Skendera Kulenovića. Područje njegova naučnoistraživačkog bavljenja jeste književna historija i književna kritika, prvenstveno u vezi s bošnjačkom književnošću, s posebnim naglaskom na sintetiziranju te pojedinačnoj analizi putopisa u bošnjačkoj književnosti. Objavio je tri autorske knjige (Svjetlosti divanhane: Pripovjedna proza Skendera Kulenovića, 1990; Književno djelo Hamida Dizdara, 2004; Tišina i samoća teksta, 2004), jedan udžbenik (Čitanka za prvi razred gimnazije, 1994) i preko stotinu različitih priloga u nizu književnih i naučnih časopisa i u drugim referentnim publikacijama (Život, Sarajevo, Most, Mostar, Danas, Zagreb, Rival, Rijeka, Enciklopedija Jugoslavije…) te priredio više knjiga izbora iz djela bošnjačkih pisaca, izbor iz kritike (Bošnjačka književnost u književnoj kritici, knjiga 6, 1998, s Enesom Durakovićem) i dvije antologije (Antologija bošnjačkog putopisa XX vijeka, 1997; Antologija bosanskohercegovačke drame XX vijeka, 2000, s Gordanom Muzaferijom i Vojislavom Vujanovićem). Sudjelovao je s referatima na brojnim naučnim skupovima.

Član je brojnih redakcija časopisa i edicija iz književnosti, kao i član prve redakcije biblioteke Bošnjačka književnost u 100 knjiga. Jedan je od obnovitelja Kulturnog društva Bošnjaka “Preporod”, gdje je bio član prvoga Glavnog i Izvršnog odbora i član Savjeta, te član Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Bio je dugogodišnji predsjednik manifestacije “Slovo Gorčina” u Stocu. Od 1996. do 2000. godine obavljao je dužnost ministra obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Od 1979. do 1993. godine radio je kao profesor na Pedagoškoj akademiji Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, gdje je obavljao i funkciju prodekana i dekana. Nakon šestomjesečnog boravka u logoru Dretelj, dolazi u Sarajevo, gdje je 1994. godine izabran u zvanje vanrednog profesora na predmetu bošnjačka književnost na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta, a 2004. izabran je za redovnog profesora na istom predmetu. Na Filozofskom fakultetu obavljao je i dužnost prodekana te bio mentor, predsjednik i član komisija za izradu i odbranu više magistarskih radnji i doktorskih disertacija.