30 godina od osnivanja Stranke demokratske akcije – SDA
Stranka demokratske akcije (SDA) osnovana je 26. maja 1990. godine na Osnivačkoj skupštini održanoj u Sarajevu. Bila je to prva registrovana politička stranka nakon 45 godina jednopartijskog sistema u Jugoslaviji. Programskom deklaracijom SDA je sebe definisala kao „Politički savez građana Jugoslavije koji pripadaju muslimanskom kulturno-povijesnom krugu, kao i drugih građana Jugoslavije koji prihvataju program i ciljeve Stranke“. Istaknut je „poseban interes za očuvanje Bosne i Hercegovine kao zajedničke države Muslimana, Srba i Hrvata. U ovom smislu, SDA će se energično oduprijeti pokušajima destabilizacije BiH, njene podjele i svojatanja, bez obzira sa koje strane takve i slične pretenzije dolazile“. Incijativni odbor za osnivanje Stranke činilo je 40 odlučnih intelektualaca, umjetnika i poduzetnika iz Sarajeva, Zagreba, Mostara, Ljubljane i Banja Luke. Za prvog predsjednika SDA je izabran Alija Izetbegović.
Iz sjećanja Farisa Nanića, člana Inicijativnog odbora za osnivanje Stranke
„Lavina je pokrenuta. Doista niko, pa ni Alija Izetbegović, nije očekivao kakvom će se brzinom šumskog požara na tek objavljenu vijest o pokretanju stranke muslimankskog kulturnopovijesnog kruga, kako je predstavljena i bosanskohercegovačkoj i jugoslovenslog javnosti, širiti ideja okupljanja na osnovama Programske deklaracije. Odmah po održanoj preskonferenciji, prvo u Tešnju, Zagrebu, Sarajevu, počinju se osnivati inicijativni odbori za osnivanje ogranaka, a do 26. maja 1990. godine stekli su se uvjeti za sazivanje Osnivačke skupštine pozivom delegatima iz inicijativnih odbora. Taj 26. maj prevratničke 1990. godine ostat će ubilježen kao dan osnivanja SDA, ne samo kao stranke Bošnjaka i njihove javne, jasne i nedvosmislene političke deklaracije u uvjetima vrlo brzog raspada Jugoslavije već kao prve građanske i demokratske stranke koja nije nastala tek pukom transformacijom monopolističkih institucija jednostranačkog režima, kao što su negdje u isto vrijeme nastale Liberalna stranka iz Saveza socijalističke omladine, Demokratska socijalistička stranka iz Socijalističkog saveza radnog naroda ili Stranka demokratskih promjena iz Saveza komunista.
[…] Bosna je te 1990. godine ponovo, iako znatno kraće nego za vrijeme austrougarske okupacije i u obje Jugoslavije, kasnila u procesima, ovaj put ne zato što je nedostajalo zrelosti nego zato što je ideološki ostrašćen većinski dio bosanskih komunista beznadežno pokušao zaustaviti vrijeme. Ostaci tog mentaliteta i danas su prisutni.
[…] Tek u proljeće 1990. godine, bosanski komunisti priznaju realnost i dozvoljavaju osnivanje stranaka, ali ne „nacionalnih“, kako su ih nazvali, i time pokazuju svoje ontološko nerazumijevanje demokratije. To je atmosfera u kojoj Alija Izetbegović s istomišljenicima 26. maja 1990. godine osniva SDA.“
IZVOR: STAV, br. 273/VI
Iz referata Alije Izetbegovića na Osnivačkoj skupštini Stranke demokratske akcije 26.5.1990.
„Svoje izlaganje sa zadovoljstvom počinjem vraćajući moje i vaše sjećanje na minulu, 1989. godinu, u kojoj je na ogromnim prostorima i za mnoge milione ljudi svanula sloboda. U čitavom mileniju koji se upravo završava, ima samo nekoliko datuma koji se mogu uporediti sa ovom slavnom godinom. To su možda pad Carigrada, otkriće Amerike i Francuska revolucija. Veličinu i značaj događaja savremenici ponekad ne osjećaju, očito je potrebna neka historijska distanca, ali je već sada jasno da se odigrao posvemašnji preokret sa ogromnim posljedicama. Svijet više nije isti i ništa nije kako je prije bilo. Sa historijske scene neumitno silazi svijet diktature i jednoumlja, ekonomskih i socijalnih projekata izvan ljudske mjere i htijenja, gulaga, golih otoka i montiranih procesa. Džinovski pokušaj da se raj na zemlji stvori bez Boga i čovjeka, pa i protiv Boga i čovjeka, završio se potpunim neuspjehom.
Prizor u Jugoslaviji pruža gotovo manihejsku sliku. Sloboda je pobijedila u dvije sjeverne republike, a bori se sa velikim teškoćama i otporima u ostalom dijelu zemlje. Na momente ishod se čini potpuno neizvjesnim. U Bosni i Hercegovini stanje je nezadovoljavajuće u više smjerova. Ekonomska situacija je na ivici kolapsa, a veliki broj ljudi već odavno živi na granici ili ispod egzistencijalnog minimuma. Dolina Bosne, sve tamo do Tuzle, pogođena je ekološkom katastrofom, a Krajina bačena na koljena osujećenjem jednog velikog projekta za koji su bile vezane nade hiljada ljudi. Time smo imenovali četiri glavne grupe problema koji danas pritišću Bosnu: ekonomski, socijalni, ekološki i specifični problem Krajine – „Agrokomerc“. Naša stranka namjerava obrazovati četiri stručne ekipe da se bave ovim pitanjima i da iznalaze i predlažu rješenja.
Međutim, to nisu najteži problemi sa kojima se Bosna suočava. Nad zemljom se nadvila opasnost koja prijeti njenom opstanku kao samostalne države, kao republike.
[…] Uzroka za to ima više, a najvažniji leži u tome što u posljednjih 40 godina Bosna nije pripadala njenim narodima nego partijskoj birokratiji. Tako je ostala bez lica i identiteta, a time i bez mnogo čega drugog. Sada kada ta birokratija, uzajamno zavađena i oslabljena, gubi sposobnost da očuva vlasništvo, Bosna postaje ničija, a nad nesretnom zemljom pojavljuju se lešinari u sve većim jatima.
[…] Zato danas stvaramo ovu stranku i zahtijevamo potpunu slobodu djelovanja kao i potpuno ravnopravan tretman sa postojećim tzv. društveno-političkim organizacijama u korištenju informativnih medija, prostorija i tehničkih i finansijskih sredstava. Isto to zahtijevamo za sve druge stranke i partije, bez obzira da li su nacionalne ili nadnacionalne (ako takvih ima). Predstoji novi dogovor naroda BiH i naroda Jugoslavije o tome kakvu Bosnu i kakvu Jugoslaviju hoćemo. Takve dogovore mogu voditi i sačiniti samo istinski predstavnici naroda, a istinske predstavnike može odrediti samo narod na slobodnim izborima. Bilo kojim putem da krenemo, uvijek dolazimo do one magične riječi sloboda. Ona je cilj i put.
[…] Želimo da budemo glas razuma u ovoj ludnici. Očekujemo od svih, prije svega od razumnih Srba i Hrvata da nas u tome slijede.“
Alija Izetbegović
FONDACIJA “ALIJA IZETBEGOVIĆ”